U radu se razmatra prijevara kao jedna od najkontroverznijih tema kada je riječ o bankarskim garancijama, zato što zahtijeva od garanata i sudova da zadiru i razmatraju temeljnu transakciju na kojoj počiva bankarska garancija, a što je u izravnoj opreci s načelom autonomije kao osnovnim načelom mehanizma bankarskih garancija na poziv. Rad sadržava tri osnovna dijela. U prvom dijelu govori se općenito o institutu bankarskih garancija, nastanku instituta, određuje se pojam bankarske garancije i osnovne karakteristike, objašnjavaju pravni odnosi koji nastaju bankarskom garancijom, te kratko izlaže pravno uređenje instituta. U drugom dijelu analizira se načelo autonomije kao krucijalno načelo i temeljno obilježje bankarskih garancija, a iz kojeg se razvio princip „prvo plati pa tuži“. Zatim se razmatra stav banaka prema institutu i ratio njihovog sudjelovanja u odnosima koji nastaju bankarskom garancijom, te objašnjava tendencija banaka da, bez obzira na tvrdnje drugih sudionika u odnosima koji nastaju, izvrše svoju obvezu plaćanja. Na kraju drugog dijela problematizira se pojava neopravdanog pozivanja bankarskih garancija na plaćanje. U trećem dijelu analizira se prijevara kod bankarske garancije, a sve kroz sudsku praksu, pri čemu se detaljnije razmatra stav engleskih sudova kroz relevantne presude.