Solonovo zakonodavstvo stvorilo je temelje buduće atenske demokracije. No njegove reforme nisu uspjele spriječiti društvene sukobe u Ateni. Nakon Solona Pizistrat uspostavlja tiraniju, a nakon pada tiranije dolazi do nove borbe za vlast iz koje kao pobjednik izlazi Klisten. Klisten je izgradio novi sustav vlasti koji se temeljio na neposrednom sudjelovanju velikog broja građana. Dio Klistenovih reformi bio je i ostracizam, sredstvo ustavno-pravne zaštite atenskog polisa o kojem je odlučivao narod. Ostracizam se odvijao u 2 dijela. Nakon odluke narodne skupštine da se održi ostracizam, za uspjeh samog glasovanja bilo je potrebno sveukupno 6000 glasova atenskih građana, a osoba s najviše glasova morala je napustiti Atenu na 10 godina. Time je uspješno osigurano da se sam institut ne može olako koristiti, a omogućena je njegova uporaba. Ostracizmom su Atenjani rješavali sukobe između političkih frakcija u situacijama kada je takvo nadmetanje moglo biti pogubno za opstojnost države. Ostracizam se prestaje upotrebljavati krajem 5.st.pr.n.e. kada promjene koje su zahvatile atensku politiku poslije smrti Perikla, čine ostracizam nepogodnim sredstvo za zaštitu ustavnopravnog poretka. Ostracizam možemo usporediti s današnjim institutom referenduma o opozivu i tu tražiti mogućnost njegove suvremene reinterpretacije.