U slučajevima prijenosa poduzeća na novog poslodavca nastoji se u što većoj mjeri zaštititi radnike od negativnih posljedica koje bi rezultirale gubitkom posla ili smanjenjem stečenih prava. Prilikom toga procesa potrebno je uvažiti i interese poslodavaca kako bi zadržali konkurentnost i što bolji položaj na tržištu. U pravu EU pitanje zaštite stečenih prava radnika u slučaju prijenosa poduzeća, pogona ili njihovih dijelova uređeno je Direktivom 2001/23/EZ o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona. Direktivom 2001/23/EZ provodi se harmonizacija pravnih poredaka u državama članicama EU na način da Direktiva u cilju ima osigurati određenu minimalnu zaštitu radnika. U Republici Hrvatskoj pravna pitanja koja se tiču spomenute direktive uređena su čl. 137. Zakona o radu kroz institut prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca koji se primjenjuje kada se kumulativno ispune zakonom propisane pretpostavke. Na taj se način ugovori o radu radnika zatečenih na radu kod prenositelja na dan prijenosa prenose ex lege na preuzimatelja. Prilikom prijenosa poduzeća štite se stečena prava radnika, kako ona iz individualnog ugovora o radu tako i ona koja su obuhvaćena kolektivnim ugovorom. Poslodavac koji prenosi poduzeće dužan je novog poslodavca, potpuno i istinito, pisanim putem izvijestiti o pravima radnika čiji se ugovori o radu prenose. Poslodavac je dužan o prijenosu poduzeća, pravodobno, prije dana prijenosa pisano obavijestiti radničko vijeće i sve radnike koji su prijenosom obuhvaćeni. Iznimno, prava koja se prenose na novog poslodavca, ako je to u skladu s posebnim propisom, sklopljenim kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca mogu se umanjiti ako se prijenos poduzeća obavlja u stečajnom postupku ili postupku sanacije. Valja također naglasiti da se prijenos poduzeća ili dijela poduzeća na novog poslodavca ne smatra opravdanim razlogom za otkaz ugovora o radu te se dopuštenost takvog otkaza može uspješno osporavati pred sudom. Osim Direktive, za razvoj zaštite prava na spomenutom području osobito je značajna praksa Suda EU koji u svojim presudama nastoji razjasniti brojne dvojbe i nedoumice u tumačenju pojedinih odredbi Direktive. Sud svojim slobodnim i dinamičnim tumačenjem otvara pitanje pravne sigurnosti te zbog toga takva tumačenja često nailaze na kritiku od strane akademske zajednice i pravnih stručnjaka.