Brojna kaznena zakonodavstva u svijetu razlikuju dvije dobne kategorije počinitelja kaznenih djela, maloljetne i punoljetne, koji se međusobno razlikuju s obzirom na broj navršenih godina života. Ovisno kojoj kategoriji pripadaju uživaju manje ili više različit pravni položaj. Unutar kategorije punoljetnih počinitelja kaznenih djela postoji specifična skupina mlađih punoljetnih počinitelja. Mlađe punoljetne osobe karakteristične su po tome što iako su postale punoljetne nisu u potpunosti zrele i formirane ličnosti, pa se određena ponašanja mogu pripisati njihovoj dobi, odnosno, nepromišljenosti, nedovoljnom iskustvu, prihvaćanju od vršnjaka i sl. Kaznena djela koja najčešće čine su kaznena djela protiv imovine i kaznena djela protiv zdravlja ljudi, a udio žena u kriminalu mlađih punoljetnika je nizak. Ova kategorija počinitelja kaznenih djela prvi put je uvedena u naše zakonodavstvo 1959. godine, a danas je pravni položaj mlađih punoljetnika reguliran Zakonom o sudovima za mladež. Zakon o sudovima za mladež predviđa da se prema mlađim punoljetnicima pod određenim uvjetima može primijeniti opće kazneno pravo i maloljetničko kazneno pravo. Zakon polazi od općeprihvaćenog europskog stajališta da je dob tih počinitelja dovoljna okolnost da se prema njima postupa blaže nego prema ostalim punoljetnim počiniteljima kaznenih djela stoga predviđa da se mlađem punoljetniku ne može izreći kazna zatvora dulja od petnaest godina, osim u dva iznimna slučaja, a od sankcija maloljetničkog prava predviđa izricanje nekoliko odgojnih mjera i kaznu maloljetničkog zatvora.