Zbog globalnog trenda starenja stanovništva sve očitijim postaje problem pružanja adekvatne i kvalitetne skrbi starijim osobama. Demencija predstavlja veliki izazov u skrbi za oboljele kako na razini institucija tako i u obiteljima. Demencija, sindrom gubitka kognitivnih i emotivnih sposobnosti koji ometa svakodnevnu aktivnost oboljelog i smanjuje kvalitetu života, postaje javnozdravstveni problem, a pojedinci i udruge sve žešće se zalažu da postane globalni zdravstveni prioritet. Zbog suvremenih trendova života, brigu za starije često nije moguće osigurati unutar vlastite obitelji zbog čega sve značajniju ulogu zauzima profesija socijalnog rada. Osim aktivnosti koje socijalni radnik može provoditi sa oboljelom osobom, važno je da svoj rad usmjeri i prema obitelji oboljelog, njegovateljima i zajednici kako bi mobiliziranjem svih resursa oboljeloj osobi omogućio kvalitetnu skrb i dostojanstven život. Osim zakonskih i drugih pravnih dokumenata kojima se pokušava utjecati na cjelokupni problem demencije, tu su i nacionalni programi i usluge koji se razlikuju od države do države. Razlike su vidljive počevši od edukacije socijalnih radnika i stavova socijalnih radnika o radu s osobama oboljelima od demencije, preko različitosti u dostupnim uslugama i oblika podrške njegovateljima. U odnosu na druge zemlje, Hrvatska pokazuje zaostatak što se tiče pravne regulacije, ali i skromnost dostupnih usluga socijalne skrbi i pomoći za oboljele od demencije i njihove njegovatelje.