Suvremene vrijednosti i kretanja su doprinijeli i usporednom razvoju međunarodnog poreznog prava. U situacijama gdje je radnik upućen na rad u državu koja nije njegova država rezidentnosti u okvirima međunarodnog poreznog prava je došlo do razvoja ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Dvostruko oporezivanje je sukob pravnih pravila različitih poreznih vlasti pri oporezivanju istog poreznog subjekta. Za shvaćanje problematike dvostrukog oporezivanja je nužno objašnjenje osnovnih pojmova poput rezidenta, prebivališta, uobičajenog boravišta kao i pojedinih vrsta dvostrukog oporezivanja. Najbitniji dio osnovnih pojmova je i postojanje različitih metoda koje se primjenjuju pri dvostrukom oporezivanja, a koje se dijele na dvije važnije skupine: metoda izuzimanja i metoda odbitka. Navedene metode primjenjuju i ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, koji u biti predstavljaju sporazum koji je zaključen između dvije države da bi se spriječilo da osoba koja se u potpunosti oporezuje u jednoj od država bude oporezivana na temelju istog dohotka u obje države. Kao primjeri ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji su trenutno na snazi su obrađeni ugovori koje je Republika Hrvatska zaključila sa Švedskom, UAE-ma i Njemačkom. Navedeni ugovori su uzeti za primjer jer se radi o jednom od najstarijih ugovora (Švedska), najnovijem ugovoru (UAE) i ugovoru koji je najčešće primjenjivan u praksi (Njemačka). Podaci o najvećoj zastupljenosti ugovora s Njemačkom proizlazi iz podataka o izaslanju radnika. Izaslanje radnika je institut koji je vezan s problemom dvostrukog oporezivanja, iako je prvenstveno obrađen u pogledu socijalnih doprinosa na razini Europske Unije. Iz navedenog sadržaja je zaključeno da su ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja trenutno najprimjenjivanije sredstvo reguliranja međunarodnih poreznih odnosa kada dolazi u pitanje nesamostalni rad izvan države rezidentnosti. Iako je negativna strana takvog pristupa veliki broj ugovora na snazi, čak i u pitanju manjih država, ona je zanemariva s obzirom na činjenicu da je većina ugovora sklapana prema unaprijed predviđenim modelima. U tom pogledu je bitno izdvojiti OECD-ov model. Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja su, za razliku od nacionalnih pravnih propisa, dugotrajno rješenje koje nije podložno čestim promjenama i kao takvi su uspješno sredstvo reguliranja tog aspekta međunarodnog poreznog prava.