U ovom radu obrađuje se tematika razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretninama. Svaki suvlasnik stvari, bez obzira na veličinu suvlasničkog dijela, ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, i to mu pravo ne zastarijeva (čl. 47. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Upravo s obzirom na to da svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva i da mu to pravo ne zastarijeva razvrgnuće suvlasništva na nekretninama je uvijek aktualna tematika, što više jer izvršavanje suvlasničkih ovlasti na nekretnini često dovodi do sukoba među suvlasnicima. U ovom radu se bavimo dobrovoljnim (sporazumnim) razvrgnućem suvlasništva na nekretninama te sudskim razvrgnućem suvlasništva na nekretninama na zahtjev pojedinog suvlasnika, kao i različitim načinima razvrgnuća suvlasništva – od geometrijske diobe nekretnine, razvrgnuća suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva, civilnom diobom nekretnine do prava na razvrgnuće suvlasništva isplatom, ali i ovrhom na nekretnini u kontekstu u kojem ona dovodi do razvrgnuća suvlasništva na nekretnini. Također, razvrgnuće suvlasništva na nekretninama razlikuje se u određenim segmentima od razvrgnuća suvlasništva na pokretninama. Tako se pokretne stvari dijele fizički, a nekretnine pak geometrijski. Također, razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva nije moguće na pokretninama, a različit je i način (modus) nastupanja stvarnopravnih učinaka prestanka suvlasništva – kod pokretnina je to predaja pokretnina u samostalan posjed, a kod nekretnina uknjižba prava vlasništva u zemljišne knjige. Kada se provodi sudsko razvrgnuće sud u pravilu odlučuje u izvanparničnom postupku i to prema Zakonu o sudskom vanparničnom postupku od 24.7.1934. godine jer u Republici Hrvatskoj još nije donesen Zakon o izvanparničnom postupku.