Rad je napravljen na temelju djela Tukidida i Ksenofonta koji opisuju Peloponeski rat kronološki od njegova početka do završetka. Konkretne pravne norme u formalnom, današnjem smislu nisu postojale, ali su nedvojbeno postojala pravila ophođenja u ratu utemeljena u religiji i običajima predaka. Pravila o postupanju s neprijateljima koji su se predali, o zaštiti poslanika i svetišta, započinjanju sukoba i valjanom uzroku, o ratnom plijenu pa čak i o danas neobičnim pravilima o praćenju i pokoravanju božanskim znakovima te darivanja njihovih svetišta ratnim plijenom. Kao i nebrojeni drugi sukobi kroz povijest, ni Peloponeski rat nije prošao bez stravičnih zločina iako danas razmišljamo o klasičnom grčkom svijetu u romantiziranom svijetlu gotovo idiličnog društva na zavidnoj civilizacijskoj razini. Među navedenim činima nalazimo ubijanje i porobljavanje čitavih gradova bez razlike između boraca i civila, pa čak i između vojno sposobnog stanovništva i onih nemoćnih, sakaćenja ratnih zarobljenika, pljačke neprijateljske imovine, javne i privatne, pogubljenja poslanika i cijeli podulji popis ostalih nedjela. U pogledu financiranja ratova, popriličan dio snose i sami građani opremajući sami sebe i noseći dio vlastitih potrepština. Za razliku od danas, nisu postojali zajmovi koje bi država mogla koristit, već se koriste prinosi potčinjenih, državne rezerve, prihodi od poreza i na kraju financijske potpore saveznika. Uz svu ekonomsku snagu, Atena se na kraju nije mogla nositi s prevelikim brojem neprijatelja potmognutih perzijskim zlatnicima koji su donijeli presudnu prevagu. Sukob Atene i Sparte bio je sukob za premoć nad Heladom u kojem je vrijeme pokazalo da nije bilo pobjednika. Sami Grci su zaključili vlastito zlatno, klasično doba. Rad iscrpno istražuje financiranje rata i običajna pravila koja se (ne)primjenjuju tokom njega.