Javno dobro je stvar u vlasništvu države ili drugih osoba javnog prava. Javna dobra u Republici Hrvatskoj dijele se na: javna dobra u općoj uporabi, javna dobra u javnoj uporabi i ostala javna dobra. Pojam javno dobro ima svoje izvorište u rimskom pravu i pojmu res comunes omnium, a prve značajnije teorijske rasprave u svezi sa javnim dobrima javljaju se u Francuskoj u 17. i 18. stoljeću u tzv. teoriji javnih stvari (théorie des choses publiques). Pojam javna namjena je jedan od najvažnijih pojmova koji se veže uz javno dobro, jer označava samu bit i svrhu javnoga dobra, a to je da ponajprije podrazumijeva gospodarenje javnim dobrom radi postizanja dobrobiti cjelokupne društvene zajednice, a ne samo određenog pojedinca ili grupe. Određivanjem javne namjene nekog dobra, tom se dobru ujedno i dodjeljuje konkretna javna svrha. Kada se govori o raspolaganju javnim dobrom, postoje opća uporaba javnoga dobra i posebna uporaba javnoga dobra. Opća uporaba javnoga dobra najvažniji je izraz javne namjene toga dobra, a podrazumijeva pravo građana i drugih subjekata da dobro koriste slobodno i pod jednakim uvjetima. Glavna načela opće uporabe su: načelo anonimnosti korištenja javnoga dobra, načelo ravnopravnosti korištenja javnoga dobra, načelo slobode korištenja javnoga dobra i načelo nenaplatnosti korištenja javnoga dobra. Posebna uporaba individualizirani je oblik korištenja javnoga dobra koji nadilazi opću uporabu, uslijed čega redovito dolazi do ograničenja ili isključivanja opće uporabe drugih subjekata. Za posebnu uporabu potrebno je ishoditi dozvolu te ona predstavlja subjektivno javno pravo pojedinca. Dozvola za posebnu uporabu javnoga dobra daje se u obliku pravnog akta. Ti pravni akti su: upravni akt (jednostrani pravni akt), koncesija (dvostrani pravni akt) i ugovor građanskoga prava (dvostrani pravni akt). Dobra od interesa za Republiku Hrvatsku su: prvo, opća dobra, drugo, javna dobra (posebno javna dobra u općoj uporabi), i treće, stvari u privatnom vlasništvu poput npr. umjetničkih djela, povijesnih dokumenata i dr. ako ispunjavaju zakonske uvjete da budu dobra od interesa za Republiku Hrvatsku. Opća dobra su oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, već su na uporabi svih, kao što su atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala. Opća dobra nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava. U Republici Hrvatskoj status općeg dobra imaju: pomorsko dobro, zračno dobro i voda u rijekama i jezerima. Javna dobra u općoj uporabi su najvažnija vrsta javnih dobara u Republici Hrvatskoj. Status javnoga dobra u općoj uporabi u Republici Hrvatskoj prema izričitim zakonskim odredbama imaju: ceste, željeznička infrastruktura i javno vodno dobro.