Institut rada za opće dobro uveden je u hrvatsko kazneno pravo relativno nedavno kao alternativa kazni zatvora i novčanoj kazni, a kao rezultat niza uzroka. Jedan od najvažnijih je prenapučenost zatvora, uzrokovana čestim izricanjem kratkotrajnih kazni zatvora, a drugi praktični razlog je financijske prirode, naime statistički podaci prema kojima država jedan dan boravka osuđenika u zatvoru plaća prosječno oko 300 kuna. Uz to, trend potiskivanja institucionalnih kaznenopravnih sankcija u korist alternativnih rješenja, uzrokovan znanstvenim saznanjima o njihovom boljem utjecaju na rehabilitaciju zatvorenika, doveo je do šire primjene i u Hrvatskoj. Zakonodavni temelj rada za opće dobro postavljen je Kaznenim zakonom 1997., a proširen novi Kaznenim zakonom 2011. Osnovano je i posebno tijelo u okviru Ministarstva pravosuđa za nadzor izvršavanja sankcije Zakonom o probaciji 2009., a doneseni su i podzakonski provedbeni propisi, čime je uspostavljen kvalitetan zakonski okvir. Do 2018. godine sklopljeni su ugovori o postojanju zajedničkog interesa za izvršavanjem rada za opće dobro s preko tisuću pravnih osoba na području RH, čime su ostvareni svi formalni uvjeti za provođenje sankcije u praksi. U radu se daje kratak pregled alternativnih sankcije uopće, opisan je postupak i nadležnost u provođenju sankcije rada za opće dobro s osvrtom na razlike u odnosu na kazneni i prekršajni postupak, te konačno na sudskim odlukama i primjerima iz prakse objašnjeno kako se sankcija stvarno provodi.