Međunarodni dokumentarni akreditiv je bankarski instrument osiguranja međunarodnog plaćanja kojim nalogodavatelj stavlja putem banke korisniku na raspolaganje određeni novčani iznos naplativ po ispunjenju uvjeta iz akreditiva. Akreditiv je reguliran Zakonom o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) i Uobičajenim običajima i praksom za dokumentarne akreditive broj 600.( UOP 600.). Zakon o obveznim odnosima propisuje primjenu UOP 600. koji vrijedi na dan otvaranja akreditiva. Subjekti koji sudjeluju u akreditivnom odnosu su nalogodavatelj, korisnik i akreditivna banka. Uz akreditivnu banku uglavnom sudjeluju i druge banke u ulozi potvrđujuće, imenovane i obavještavajuće banke. Takve su banke u različitom odnosu prema konačnoj obvezi namirenja. Odnosi subjekata u akreditivnom poslu su potpuno samostalni i međusobno neovisni. Akreditiv se ugovara u financijskoj klauzuli temeljnog posla. Nakon takvog ugovaranja nalogodavatelj otvara akreditiv kod ugovorene banke u korist korisnika. Korisnik predajom dokumenata i isprava, koji su navedeni u akreditivu, naplaćuje svoje potraživanje od nalogodavatelja, putem banke. Isprave i dokumente ispituje banka koje je u obvezi konačnog namirenja. Uz namirenje dolazi i do građanskopravnog prijenosa vlasništva nad robom iz temeljnog posla. Prijenosom vlasništva robe na nalogodavatelja i namirenjem kupca prestaje temeljni odnos ispunjenjem. Pravo na povrat isplaćenog iznosa u ime namirenja rješava se ugovorom između nalogodavatelja i akreditivne banke, odnosno akreditivne banke i druge banke koja je izvršila namirenje.