Pravo na obrazovanje kao izvorno i temeljno pravo djeteta je uređeno brojnim međunarodnim i nacionalnim pravnim izvorima. Roditelji primarno imaju dužnost ostvarivati djetetovo pravo na obrazovanje, ali u slučaju kada se dijete izdvoji iz obitelji uslijed primjene mjere oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu, ulogu u zaštiti i ostvarivanju djetetovih prava preuzima država. Djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi glede pitanja obrazovanja u pravilu postižu lošije rezultate, upisuju se u strukovne trogodišnje škole i mali broj njih upisuje fakultete i završava. Stoga je svrha ovog rada prikazati povezanost izricanja mjera izdvajanja djeteta iz obitelji i njihova utjecaja na ostvarivanje djetetovog prava na obrazovanje. Jesu li djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi kao osjetljiva skupina izostavljeni iz obrazovnog sistema te na koji način se podupire njihovo sudjelovanje? Već prilikom provedbe mjere izdvajanja djeteta, Centar za socijalnu skrb poduzima različite djelatnosti u svrhu da se zaštititi djetetovo pravo na obrazovanje: kriterijima prema kojima predlažu smještaj djeteta, kontaktiranje sa školama, no prvenstveno rade s roditeljima da se popravi njihova loša obiteljska situacija jer je cilj mjere izdvajanja da se dijete vrati u obitelj. Osim Centra za socijalnu skrb, djelatnici domova za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi raznim aktivnostima djeluju u smjeru da djeca izdvojena iz obitelji postignu dobre školske rezultate i da im se pruži mogućnost visokoškolskog obrazovanja.