Žalbeno vijeće u slučaju Krstić odlično prikazuje utjecaj koji genocid ima na žrtve i na međunarodnu zajednicu. ''Oni koji planiraju i provode genocide žele lišiti čovječanstvo velikog i raznorodnog bogatstva koje čine njegovi narodi, rase, etničke grupe i religije. To je zločin protiv cijelog čovječanstva i njegove posljedice osjeća ne samo grupa koja je izdvojena za uništenje, nego čitavo čovječanstvo.'' Doista, genocid je zločin protiv cijelog čovječanstva koji utječe na cijelu međunarodnu zajednicu, koja mora biti svjesna da se jedino zajedno može prevenirati genocid, ali i ostali međunarodni zločini. Čovječanstvo nažalost nije naučilo iz svojih pogrešaka, jer se i danas događaju grozote na cijelome svijetu. Jedino se zajedničkim radom može osigurati mir i stabilnost na svijetu. Države, međuvladine i nevladine organizacije i druge udruge moraju svim mjerama sprječavati počinjenje genocida. Države između ostaloga imaju obvezu sprječavanja počinjenja genocida, no, kako smo u ovome radu izložili, genocid se u pravilu čini pod politikom i smjernicama države. Od države počinitelja ne bismo trebali previše očekivati u sferi sprječavanja i kažnjavanja, ali zato se mora očekivati pomoć od susjednih država (ako je to u njihovom interesu) i UN-a. Ova godina obilježava 70 godina od usvajanja Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju genocida, mnogo toga se promijenilo u području razvoja genocida. Pozitivnim nam se čini razvoj genocida u sudskim presudama međunarodnih i nacionalnih sudova, ali po našemu mišljenju određeni elementi genocida nisu dovoljno razjašnjeni. Ovdje pogotovo govorimo o subjektivnom elementu koji, sudeći po presudama Međunarodnog suda, neće moći biti tako lako dokazan, ako će i dalje biti primjenjivan izrazito visoki standard dokazivanja genocidne namjere. Pitanje je kako će u budućim slučajevima biti ocjenjivano dokazivanje mens rea i nadajmo se da Konvencija neće ostati mrtvo slovo na papiru zbog teškoće dokazivanja specifične namjere