Arbitraža je postupak u kojem spor između stranaka pravomoćno i konačno rješava arbitražni sud. U današnje doba sve intenzivnije globalizacije u međunarodnim trgovačkim odnosima i investicijama, arbitraža je najpogodniji način rješavanja sporova među osobama sa različitim pravnim, jezičnim i kulturnim pozadinama. Uz brzinu u odnosu na državne sudove, mogućnost tajnosti postupka i neznatan utjecaj prijašnjih presuda na donošenje konačne odluke, jedna od najznačajnijih prednosti arbitraže je i njena fleksibilnost koja se očituje u tome što stranke imaju utjecaj na izbor mjesta arbitraže, jezik arbitraže, imenovanje arbitara, postupovna pravila te izbor prava koje će se primijeniti na njihov spor. Iako se neki sporovi mogu riješiti samo uzimajući u obzir predmet i svrhu ugovora te njegovo ispunjenje, bez pozivanja na neki određeni zakon ili pravna pravila, pravo koje će se primijeniti na bit spora u većini je slučajeva od presudne važnosti jer značajno utječe na donošenje konačne odluke. Cilj ovog rada je objasniti osnovna pitanja u pogledu izbora prava mjerodavnog za bit spora u arbitražnim postupcima. U radu će se izložiti stranački izbor kao osnovni i najčešći način kojim se utvrđuje pravo mjerodavno za bit spora u arbitraži, mogućnosti stranaka prilikom izbora mjerodavnog prava, ograničenja primjene stranački izabranog prava, pravna pravila koja arbitražni sudovi primjenjuju u slučaju da stranke same nisu izabrale mjerodavno pravo, mogućnost stranaka da ovlaste arbitražni sud da spor riješi primjenjujući pravičnost te utjecaj ugovora i mjerodavnih običaja na arbitražni pravorijek.