Institut promijenjenih okolnosti se u suvremenim pravnim sustavima javlja kao jedan od ključnih instrumenata za uspostavu i održavanje ravnoteže prava i interesa ugovornih strana. U hrvatskom pravnom sustavu institut promijenjenih okolnosti reguliran je kao institut obveznog prava koji se primjenjuje na sve dvostranoobvezne ugovore kao njihov prirodni sastojak. Kako bi se strana pogođena promijenjenim okolnostima mogla pozvati na institut, te zahtijevati izmjenu ili čak raskid ugovora, potrebno je kumulativno ispunjenje zakonskih pretpostavki. Zakonske pretpostavke se odnose prvenstveno na narav promijenjenih okolnosti koje moraju biti izvanredne, nepredvidive, neizbježne i nesavladive te moraju nastupiti u zakonski određenom vremenskom periodu i uzrokovati određene posljedice za pogođenu stranu. U radu se analizira razvoj instituta, područje njegove primjene, zatim njegovo zakonsko određenje te primjena i shvaćanje u hrvatskoj sudskoj praksi i pravnoj književnosti. Naglasak je stavljen na analizu zakonskih pretpostavki te na izmjenu ili raskid ugovora kao mogućih posljedica promijenjenih okolnosti. Kroz analizu je vidljivo kako, unatoč preciznom i suvremenom zakonskom određenju instituta, na mnoga praktična pitanja u vezi njegove primjene odgovara ili će tek morati odgovoriti sudska praksa, a prikazane su i određene pravne praznine i nelogičnosti. Autorica zaljučuje o postojanju velike važnosti instituta promijenjenih okolnosti u hrvatskom pravnom sustavu, kao i o potrebi razvijanja nešto fleksibilnijeg stava sudske prakse u njegovoj primjeni