Korupcija kao pošast i globalni fenomen, sa svojih nekoliko tipičnih izvora za demokratske i tranzicijske zemlje, predstavlja kompleksni problem svih razdoblja i sredina. Za njeno je rješavanje, odnosno suzbijanje, potrebno uložiti znatne i trajne napore, obzirom da se radi o fenomenu kojeg je gotovo nemoguće iskorijeniti. No, kako je jasno i općeprihvaćeno da društva ne smiju prihvaćati korupciju i smatrati je elementom društva, nužno je boriti se protiv nje, kako na nacionalnim razinama, tako i na međunarodnoj, odnosno globalnoj razini, obzirom da je odavna prešla nacionalne granice. U sklopu toga, pojavili su se mnogi međunarodni akteri, poput međunarodnih organizacija, pojedinih vlada, međunarodnih nevladinih udruga i organizacija te pojedinaca, koji su inicirali izradu određenih antikorupcijskih dokumenata. No, za suzbijanje korupcije nije dovoljno puko donošenje dokumenata i konvencija, već je potrebno u skladu sa njima donositi određene strategije i provoditi akcije, kao i nadzirati njihovo provođenje od strane određenih specijaliziranih tijela, kako na nacionalnoj, tako i na globalnoj razini. Što se Republike Hrvatske tiče, i njenog antikorupcijskog djelovanja, moguće ga je prikazati kroz četiri okvira koji čine arhitekturu antikorupcijskog sustava u Republici Hrvatskoj. Spoznajom kako je sprječavanje korupcije komplicirano kao i sama korupcija započinje suzbijanje korupcije putem etike javnog sektora. U tom smislu OECD pristupa poboljšanju elemenata etike upravljanja u nacionalnim sustavima donošenjem preporuka i načela.Što se tiče same učinkovitosti antikorupcijskih mjera, može se reći kako i na globalnoj razini i u Republici Hrvatskoj postoje određeni problemi. Borba protiv korupcije nije na razini koja bi uvelike smanjila korupciju i time u znatnoj mjeri otklonila njene posljedice. Stoga, korupcija se u znatnoj mjeri pojavljuje na svim razinama vlasti, prisutna je kako u javnom tako i u privatnom sektoru. Uočava se znatan nedostatak političke volje za suzbijanjem korupcije i ulaganje znatnih napora različitih organizacija, poput Transparency Internationala za suzbijanjem iste. Na globalnoj se razini krše određeni međunarodni dokumenti, korupcija u poslovnom svijetu nema tendenciju padanja, građani u zadnje vrijeme masovno izlaze na ulice. U Republici Hrvatskoj nema masovnog izlaženja na ulice, iako su građani uvelike svjesni negativnih posljedica korupcije, razina korupcije u poslovnom svijetu se smanjuje, a i prema indeksu percepcije korupcije u posljednjih nekoliko godina zemlja napreduje i postiže određene vidljive rezultate u borbi protiv korupcije. No, nažalost, sve to je još uvijek nedovoljno da Republika Hrvatska prestane biti jedna od najkorumpiranijih zemalja u EU.