U svom radu kohabitaciju sam predstavila kao viši rodni pojam od izvanbračne i bračne zajednice. Kohabitaciju nalazimo u više pojavnih oblika od prijelazne faze između hodanja i sklapanja braka do potpune zamjene za brak. Kao mlada osoba, smatram kohabitaciju kao odličan način upoznavanja partnera prije sklapanja braka, na način kako to opisuje Vera S. Erlich kao 'pokusni brak'. U životu su samo promjene konstantne. Svjedočimo raznim kulturnim, tehnološkim i ekonomskim promjenama, samo nažalost ove kulturne u mnogočemu kasne za tehnološkim promjenama. Hrvatsko zakonodavstvo prati trend promjena, te u zakonske norme uz bračnu zajednicu unosi i izvanbračnu i druge neformalne zajednice, pružajući alternativnim zajednicama zaštitu kakva se pruža bračnim partnerima. Kako je pojavnost kohabitacije i rođenja izvanbračne djece sve veća trebalo bi poraditi na njezinom zakonskom uređenju i upoznavanjem javnosti s učincima koje nosi brak i izvanbračna zajednica za partnere. Zaključak rada je: kohabitacija – da! Ali sa jasnije uređenim pravima i obvezama među partnerima, s naglaskom na uvođenje registra izvanbračne zajednice i reguliranje kohabitacijskog ugovora s gledišta obiteljskog, a ne samo obveznog prava.