U radu su analizirani provedba, posljedice i perspektive reforme Općeg suda Europske unije provedene Uredbom 2015/2422, kojom je ukinut Službenički sud te je broj sudaca Općeg suda povećan na dva po državi članici. U prvom dijelu rada prikazan je dugotrajni postupak donošenja reforme, a u drugom dijelu otpori i prigovori na koje je nailazila u pravnim krugovima, medijima, među sindikatima, zaposlenicima, pa i na samom Općem sudu. U nastavku rada pregledom statističkih pokazatelja u godinama prije i neposredno nakon provođenja reforme – ponajprije na temelju broja novih, zaključenih i neriješenih predmeta, trajanja postupka te broja odluka koje su bile predmet žalbe – analizira se potreba za tako dubinskom promjenom pravosudnog sustava Unije, njezina svrsishodnost, učinci i posljedice, te se zaključuje da ona u tako širokom opsegu nije bila nužna. U završnom dijelu rada detaljno su predstavljene mogućnosti koje se otvaraju reformom, kako ih iznose sama sudska tijela i pravna teorija, a kako bi se na najbolji način iskoristile njezine prednosti. Jedna je od tih mogućnosti reorganizacija sastava sudskih vijeća, od tročlanih prema peteročlanima, što je Opći sud već počeo provoditi. Usto, kao jedan od mogućih putova prema učinkovitosti, brzini i kvaliteti sudskih odluka, ponajprije na području službeničkih i sporova o intelektualnom vlasništvu, u radu se analiziraju prijedlozi o specijalizaciji sudskih vijeća. Konačno, jedan od prijedloga koji se iznosi jest prijenos dijela nadležnosti za odlučivanje o prethodnim pitanjima u određenim pravnim područjima na Opći sud, mogućnost koja je uvedena još Ugovorom iz Nice, ali nikada nije primijenjena.