U posljednje vrijeme sve češće se postavlja pitanje mogu li penalne institucije obavljati ulogu resocijalizacije počinitelja kaznenih djela ili ipak obavljaju samo ulogu kažnjavanja? Danas se sve aktivnije poduzimaju značajniji koraci u unapređenju penalnih institucija te se stavlja naglasak na ulogu rehabilitacijskog pristupa, odnosno individualiziranog pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora. Od izrazite je važnosti pravodobna procjena tretmana zatvorenika te kontinuiran rad na pripremi za otpust. Ono što se pokazalo korisnim kada je riječ o resocijalizaciji počinitelja kaznenih djela, je upravo njihovo uključivanje u programe obrazovanja te uključivanje u rad tijekom izdržavanja kazne radi stjecanja radnih navika, ali i lakšem zapošljavanju nakon otpusta. Također, kvalitetnoj pripremi za otpust pridonose i pogodnosti koje zatvorenici imaju, od kojih se najznačajnija pokazala pogodnost izlaska, gjde se zatvorenika postepeno priprema na život koji ga čeka na slobodi. Nakon otpusta vrlo važnu ulogu u resocijalizaciji ima probacijski sustav u suradnji sa zatvorima i kaznionicama, ali i sustavom za socijalnu skrb te organizacijama civilnog društva i lokalnom zajednicom. Bitno je staviti naglasak na jasno definiranim ciljevima tretmana i procesa pripreme za otpust te međuresornoj suradnji nakon otpusta zatvorenika kako ne bi došlo do neuspješnog procesa resocijalizacije i ponovnog povratka u penalu instituciju.