Zastara je opći pravni institut koji predstavlja protek zakonom određenog vremena unutar kojeg je vjerovnik mogao zahtjevati ispunjenje određene obveze. Protekom zastarnog roka, dužnik stječe pravo odbiti ispunjenje obveze zbog vjerovnikova pasivnog držanja za vrijeme kada je bio ovlašten zahtjevati ispunjenje obveze. Nastupom zastare, vjerovnik gubi mogućnost da određeno pravo ostvaruje prisilno, putem suda ili nekog drugog nadležnog tijela. Sud po službenoj dužnosti nije ovlašten paziti na zastaru, stoga se dužnik mora na istu pozvati isticanjem prigovora zastare u postupku. Zastarni rok počinje teći dan nakon dospijeća obveze, a završava se protekom zakonom propisanog roka. Rokovi zastare u Zakonu o obveznim odnosima su određeni u mjesecima ili godinama. Opći zastarni rok iznosi pet godina, a primjenjuje se kada nije propisan drugačiji rok nekim drugim zakonom ili propisom. Za vrijeme trajanja zastare, postoji mogućnost nastupanja zastoja zastare ili prekida zastare. Zastoj označava situaciju kada zastara ne može početi teći ili započeta zastara prestane teći zbog određenih okolnosti,a traje sve dok ne prestanu okolnosti koje su zastaru prekinule. Kada nastupe okolnosti koje dovode do prekida zastare, zastara može početi teći samo iznova od trenutka kada te iste okolnosti prestanu,a vrijeme proteklo prije prekida se ne uračunava u zakonom određeni rok za zastaru.