Rad je podijeljen u devet međusobno povezanih cjelina koje razrađuju u poglavljima različite aspekte područja odgovornosti države za štetu. Uvod nas upoznaje s temom, obrazlaže predmet i cilj rada, navodi metode koje su korištene, izvore podataka i literature, strukturu i sadržaj rada. Prva cjelina započinje povijesnim razvojem instituta odgovornosti za štetu i pravne države i napuštanja načela neodgovornosti države za štetu, drugo poglavlje te cjeline definira osnovne sustave odgovornosti države za štetu. U drugoj cjelini kratko se osvrćemo na odgovornost države za štetu u poredbenom pravu, uspoređeni su pravni sustavi Francuske, Engleske, Njemačke, SAD-a, Europske unije i začeci instituta od Habsburške monarhije nadalje u Hrvatskoj. Treća se cjelina dotiče odgovornosti države za štetu prema hrvatskom važećem pravu. Poglavlja su podijeljena na odgovornost državnih tijela, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odgovornost države za rad sudaca i suđenje u razumnom roku. Četvrta cjelina detaljno razrađuje pretpostavke odgovornosti za štetu, odnosno uvjete koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi oštećenik mogao tražiti naknadu štete. Tu se nalaze štetna radnja, nastala šteta i uzročna veza. Peta cjelina tiče se samo regresa države protiv službenika. Šesta cjelina nabraja neke od posebnih slučajeva naknade štete. Sedma cjelina navodi nadležne sudove u različitim sporovima odgovornosti za štetu. Osma cjelina uvodi nas u pravo Europske unije i objašnjava učinak koji ima na pravne sustave država članica u području odgovornosti za štetu, dok se naredno poglavlje dotiče sudske prakse Europskog suda i predmete koji su bili mjerodavni za razvijanje ovog instituta. U zaključku se navode konačna stajališta i činjenice, prednosti i nedostaci domaćeg cjelokupnog sustava odgovornosti za štetu i potencijalna rješenja. Na kraju, u posljednjem dijelu navedena je korištena literatura.