Usvajanjem Direktive 2019/790 o autorskom i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu ostvareni su uvjeti za uvođenje novog srodnog prava izdavača informativnih publikacija na razini Europske unije. Srodno pravo koje do tad nije postojalo u većini država članica, izuzev pokušaja uvođenja u Španjolskoj i Njemačkoj, osiguralo je daljnji razvoj i opstojnost izdavačke industrije u digitalnom ekosustavu. U ovom radu iznosi se problematika s kojom su se u praski susretali izdavači informativnih publikacija, posebice u odnosu sa velikim medijskim agregatorima, iznimno teška zakonodavna procedura donošenja same Direktive 2019/790 s popratnim kontroverzama i lobiranjima. Novo srodno pravo osigurava izdavačima pravo reproduciranja i stavljanja dijela na raspolaganje javnosti, time implicitno i pravo na priopćavanje djela javnosti, postavlja osigurače koji bi trebali dovesti do pravedne i proporcionalne primjere prava te iznimke od njegove primjene. Direktiva 2019/790 također jasno određuje što predstavlja objekt prava izdavača informativnih publikacija. Za države članice Europske unije, u završnim odredbama Direktive 2019/790 postavljen je rok za prenošenje teksta i duha usvojenog dokumenta u nacionalna zakonodavstva sa istekom od 7. lipnja 2021. godine. Francuska je prva država članica koja je implementirala pravo izdavača informativnih publikacija u svoje zakonodavstvo, nažalost sa još tekućim problemima u primjeni. Hrvatski nacrt novog zakona o autorskom i srodnim pravima, sadrži odredbe kojima se prenosi pravo izdavača informativnih publikacija, koji bude li usvojen ulijeva nadu u uspješnu primjenu samog prava. Kako nijedna reforma ne mari za teritorijalne granice, tako se i ova reforma autorskog i srodnih prava brzo proširila izvan okvira Europske unije, u prvom redu na Australiju i Sjedinjene Američke Država, čiji razvoj situacije europski izdavači mogu promatrati iz zaista komforne situacije.