Antarktik, kao čitava južna polarna regija, bio je višestoljetni predmet interesa istraživača i moreplovaca. Otkrivanjem antarktičkog kopna te podmorja Južnog oceana bogatog živim bogatstvima u 19. stoljeću, države su uvidjele da bi bilo oportuno prisvojiti si određene dijelove Antarktika. Slijedom toga, rad započinje analizom zahtjeva sedam država za suverenošću na pojedinim dijelovima Antarktika i njihovom pravnom opravdanošću. Pojedini suprotstavljeni zahtjevi sve su više doprinosili podizanju tenzija na području južno od šezdesetog stupnja južne geografske širine što je dovelo do ideje o pravnom uređenju područja Antarktika između najaktivnijih država na tom području. Stoga se u radu prikazuju pregovori država te režim uspostavljen Ugovorom o Antarktiku. Detaljno su analizirane odredbe Ugovora, koji je ujedno omogućio i stvaranje međunarodnopravnog sistema pravnih pravila na Antarktiku nazvan antarktičkim sistemom. Kao dio antarktičkog sistema prikazana su glavna obilježja Konvencije o zaštiti antarktičkih tuljana, Konvencije o zaštiti živih morskih bogatstava Antarktika te Konvencije o uređenju aktivnosti vezanih uz rudna bogatstva Antarktika. Također, uzevši u obzir važnost antarktičkog ekosustava za planet, posebice u doba sve izraženijih klimatskih promjena, značajan dio rada posvećen je Protokolu Ugovora o Antarktiku o zaštiti antarktičkog okoliša i aneksima koji čine sastavni dio Protokola. Naposljetku, sumirani su izazovi koje su stranke Ugovora o Antarktiku uspješno riješile te je prikazana i analizirana turistička djelatnost na Antarktiku kao predstojeći izazov antarktičkom sustavu.