U ovom je akademskom radu prikazan institut proboja pravne osobnosti sa svim svojim prednostima, ali i nedostatcima zbog kojih se danas njegova adekvatnost za rješavanje problema kojima je namijenjen sve više dovodi u pitanje. No usprkos tim nedostacima, nastojala se opravdati njegova daljnja primjena i opstanak kao neophodnog instituta prava društava. Kako bi se shvatio sam institut proboja pravne osobnosti, njegova nužnost, važnost i sve moguće implikacije njegove primjene, potrebno je prvo poznavati pravne vrijednosti na koje se isti odnosi, odnosno koje „probija“ i koje, kao što se to prolaskom kroz rad vidi, na neki posredan način i štiti i time omogućuje postizanje njihovih ciljeva koji su u suštini i ciljevi prava društava uopće. Iz toga su razloga pravnoj osobnosti i načelu ograničene odgovornosti posvećena zasebna poglavlja ovog rada. Kako bi se spriječile zloporabe i izigravanja spomenutih instituta moderno je pravo oformilo institut proboja pravne osobnosti. Pod pojmom proboja pravne osobnosti podrazumijeva se pojava kada pravo, uslijed određenih okolnosti pojedina svojstva, prava ili obveze određenog pravnog subjekta pripisuje drugom, a pritom se radi odnosu između pravne osoba i njezinog člana. Kada se govori o proboju pravne osobnosti potrebno je razlikovati dvije vrste proboja. To su : proboj koji se ne tiče odgovornosti za imovinske obveze društva te proboj čijom primjenom dolazi do konstituiranja osobne odgovornosti članova za imovinske obveze društva u uvjetima kada oni redovno ne odgovaraju za te obveze. Potonji se često naziva probojem odgovornosti. No postizanje ciljeva proboja je opterećeno različitim nedostatcima od kojih su dva ključna. Prvi se odnosi na izrazitu specifičnost i različitost svakog pojedinog slučaja proboja, što iziskuje individualnu razradu i shvaćanje ovog instituta kroz pojedinačne slučajeve. U ovom će se radu takva obrada dotičnog problema vršiti kroz sveobuhvatni pregled proboja pravnog subjektiviteta, počevši od njegove geneze i teorijske podloge, preko okolnosti koje opravdavaju njegovu primjenu, sve do zakonodavnog uređenja proboja u Republici Hrvatskoj koje svoje temelje nalazi u odredbama čl. 10 st. 3. i 4. Zakona o trgovačkih društvima. Drugi se problem odnosi na način postizanja njegovih ciljeva, zbog kojeg je proboj dobio epitet sredstva ambivalentnog karaktera. U posljednjem je poglavlju ovog rada izvršen pregled uređenja proboja pravne osobnosti u njemačkom pravu, kao pravu čija pravnoznanstvena postignuća i rješenja sudske prakse tvore zakonodavno-teorijsku konstrukciju na kojoj počiva primjena toga instituta u Republici Hrvatskoj. Ponuđene su alternative proboju te izneseno mišljenje o njegovoj budućnosti kao institutu modernog prava društava.