Suvremeno doba obiluje rizicima kojima je svakodnevno izložena imovina fizičkih i pravnih osoba. Većina rizika vezana je uz prirodne nepogode koje su, uslijed globalnog zatopljenja i brojnih drugih čimbenika, sve češća pojava u svakodnevnom životu. Posljedično, na tržištu se javlja sve veći broj osiguravajućih društava koji ponudom paketa osiguranja imovine pružaju mogućnost alokacije rizika naknade štete s pojedinca na društvo. Osiguranje imovine od prirodnih nepogoda pravno je regulirano na dvije razine, zakonskoj i autonomnoj. Zakon o obveznim odnosima jedini je hrvatski zakon koji normira ovu vrstu osiguranja, ali samo na generalnoj razini i pretežito kogentnim odredbama. Preostalo pravno uređenje preneseno je na osiguravajuća društva koja izrađuju i objavljuju vlastite opće i posebne uvjete osiguranja kojima, u zakonskim okvirima, uređuju brojne aspekte osiguranja. Svijest stanovnika Republike Hrvatske o važnosti i korisnosti osiguranja imovine od prirodnih nepogoda na niskom je stupnju pa je, shodno tome, nužna edukacija svih kategorija društva o isplativosti osiguranja. Postignuću tog cilja nastoji pridonijeti i ovaj diplomski rad.