Lokalna samouprava pokazala se kao uspješan alat pri obavljanju javnih poslova koji su od velikog značaja za funkcioniranje stanovništva, koja se razvija i prilagođava, te učestalo mijenja sukladno društveno-političkim okolnostima unutar pojedine države ili zajednice država. U današnje moderno doba kada je velik naglasak na načelima demokratizacije i predstavništva pri stvaranju političkih sustava, pridaje se pažnja decentralizaciji središnje vlasti putem drugačijih modela lokalne samouprave s većom razinom javnih ovlasti za pružanje vrlo široke lepeze socijalnih usluga, brige za lokalnu infrastrukturu i mnoge druge javne usluge. Iz tog je razloga u Europskoj uniji zaživio trend regionalizma, koji s jedne strane ima uporište u regionalnoj politici Europske unije,a s druge strane u politici supsidijarnosti i decentralizacije Europske unije i Vijeća Europe, koja top-down stil javnog upravljanja barem dopunjuje ako već ne preokreće bottom-up stilom. Više je europskih unitarnih zemalja uvelo snažnu regionalnu samoupravu i na taj način učvrstilo usmjerenje k političkoj decentralizaciji. Međutim, u Republici Hrvatskoj, na razini srednje vlasti imamo „područnu (regionalnu) samoupravu, odnosno 20 županija i Grad Zagreb čijim osnivanjem i dalje nije priznato pravo na regionalnu samoupravu. Iako je reformom lokalne samouprave iz 2001. značajno izmijenjena koncepcija županija u odnosu prema prethodnom razdoblju, reforma nije provedena do kraja jer još uvijek nije, a sukladno i stajalištima Europske unije o broju i veličini regija, proveden teritorijalni preustroj i smanjenje broja županija koji bi omogućili da županije s vremenom postanu ozbiljne samoupravne regionalne jedinice kojima će biti ostvareno načelo demokratičnosti i koje će biti nositelji decentralizacije u Republici Hrvatskoj.