Tema mog završnog rada bio je postupak davanja koncesije stoga ću u sažetku definirati pojam istog, najvažnija obilježja i međupostupke. Tako postupak davanja koncesije započinje danom slanja na objavu obavijesti o namjeri davanja koncesije u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske, a završava izvršnošću odluke o davanju koncesije ili odluke o poništenju postupka davanja koncesije. Postupak davanja koncesije u bitnom uređuje Zakon o koncesijama. Radnja objavljivanja navedene obavijesti jest poziv određenom ili neodređenom broju osoba da učine ponudu u postupku davanja koncesije za sklapanje ugovora o koncesiji. Nakon što istekne rok za dostavu ponuda donosi se odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja a izvršnošću iste pristupa se sklapanju ugovora o koncesiji. Sklapanjem ugovora o koncesiji odabrani najpovoljniji ponuditelj postaje koncesionar sa svim pravima i obvezama koji proizlaze iz tog položaja. Posljednje pitanje koje se postavlja u svezi s koncesijama jest pitanje prestanka koncesije. Kao vremenski ograničen pravni institut, koncesija najčešće i redovito prestaje upravo protekom roka na koji je je dodijeljena. Međutim, postoje i drugi načini prestanka koncesijskog odnosa, pa tako i naš Zakon o koncesijama taksativno navodi slučajeve prestanka koncesije. Koncesije bi mogle i trebale biti poluga rasta i razvoja Republike Hrvatske, što danas iz razno raznih razloga nisu. Stoga je potrebno napraviti strategiju koja će u sebi itegrirati sve nužne reforme i koja će kao krajnji cilj imati zadovoljenje svih nužnih potreba hrvatskog čovjeka i građanina.