Važnost odgovornosti prodavatelja za pravne nedostatke prepoznata je još u doba staroga Rima. S obzirom na to da se u domaćoj literaturi odgovornost za pravne nedostatke obrađuje manje nego odgovornost za materijalne nedostatke, u ovom radu obrađuje se ta odgovornost od samog početka njezinog razvoja u rimskome pravu uz usporedbu s današnjim uređenjem u pravu Republike Hrvatske. Rad započinje s povijesnim prikazom razvoja ugovora o kupoprodaji u rimskome pravu kako bi se bolje shvatila sama potreba uređivanja odgovornosti prodavatelja za pravne nedostatke. Nakon toga prikazuju se osnovne odredbe ugovora o kupoprodaji kakav danas postoji. Glavni dio rada objašnjava koje su bile mogućnosti kupca u rimskome pravu da se zaštiti od zahtjeva koje bi treći postavio prema njemu tvrdeći da je on vlasnik kupljene stvari. Budući da je u rimskome pravu prodavatelj bio odgovoran tek kada je treći doista i oduzeo stvar kupcu, promatra se razvoj ideje da je potrebno zaštititi kupca i prije nego dođe do samog čina evikcije. Paralelno se promatra uređenje te odgovornosti danas u važećim zakonima uz kratki osvrt na prikaz instituta stvarnog i obveznog prava koji stoje na raspolaganju kupcu za njegovu zaštitu. Rad završava prikazom odgovornosti za pravne nedostatke kod ugovora o najmu i zakupu te kod darovanja kao ogledne primjerke te odgovornosti kod ostalih ugovora, budući da je uređena na gotovo identičnom principu kao i odgovornost prodavatelja kod kupoprodajnog ugovora. To je ujedno i podsjetnik da ne postoji samo odgovornost prodavatelja za pravne nedostatke, nego da na sličan način odgovaraju i drugi prenositelji određenih prava.