Pravo na saslušanje i načelo jednakosti stranaka jedna su od osnovnih načela arbitražnog postupka. Ona se ostvaruju aktivnim sudjelovanjem stranaka u postupku, a osobito na usmenoj raspravi i svestranim raspravljanjem na temelju cjelokupnog procesnog materijala. Prioritet koji se daje održavanju usmene rasprave u odnosu na samo pismeni postupak odražava važnost koju neposredno i kontradiktorno raspravljanje ima u osiguranju ostvarenja načela saslušanja stranaka. Obveza održavanja usmene rasprave u određenim slučajevima, pa i praktična činjenica da su arbitraže u kojima se ona ne održava rijetkost, ne oduzima arbitrima pravo da u okviru stranačkog sporazuma postupak vode na način koji smatraju najprikladnijim i odrede parametre unutar kojih će se usmeno raspravljanje organizirati i održavati. Uvažavajući potencijale usmenog raspravljanja, treba ujedno voditi računa i o potencijalnim opasnostima od zlouporabe prava na usmenu raspravu radi odugovlačenja postupka. Posebno se pitanje održavanja usmene rasprave postavlja u vrijeme kada nastupe izvanredne okolnosti, poput pandemije koronavirusa COVID-19.