Decentralizacija kao proces prijenosa ovlasti i poslova sa središnjih razina vlasti na niže, lokalne i regionalne razina vlasti u Republici Hrvatskoj bila je nužno potrebna kako bi se povećala učinkovitost i efikasnost javnih službi. Iako u nedovoljnoj mjeri, decentralizacija je pokazivala pomake u pružanju javnih usluga i javnih službi, vlast se bolje prilagođava lokalnim uvjetima i potrebama, o problemima se odlučuje lokalno, povećava se mogućnost za inovacije, rizici se mogu bolje prepoznati, upravni organi postaju transparentniji i odgovorniji, a lokalne jedinice imaju mogućnost prilagoditi svoj djelokrug prema svojim kapacitetima. U području odgoja i obrazovanja, decentralizacija započinje 2000.-tih godina kada škole dobivaju status javne ustanove i pravnu osobnost prijenosom dijela funkcija i ovlasti sa središnje razine vlasti na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. U periodu do 2005. godine dolazi do prijenosa osnivačkih prava sa Republike Hrvatske na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Pozornost usmjerena prema decentralizaciji upravljanja i financiranja umjesto kurikularnih reformi i promjena metoda poučavanja, a zamjetne su veće ovlasti ravnatelja i školskog odbora. 2007. godine uviđa se sve veća važnost stvaranja društvenog kapitala kroz obrazovanje, a kao posljedica se javlja povećana potreba za financiranjem i aktiviranjem tržišnog mehanizma odnosno stjecanjem vlastitih prihoda. Najnoviji decentralizacijski proces odnosi se na ukidanje ureda državne uprave i prijenos poslova županijama s ciljem racionalizacije sustava javne uprave i poboljšanje učinkovitosti. Za učinovitu decentralizaciju potrebno je jasno razgraničavanje funkcija i ovlasti između nižih i viših razina vlasti, izbjegavanje preklapanja poslova, jačanje odgovornosti nižih razina, izgradnja odgovarajućeg informacijskog sustava, omogućavanje stjecanja vlastitih prihoda, veća autonomija ravnatelja, kvalitetna kurikularna reforma