Nasljedno pravo je skup materijalnopravnih normi građanskog prava koje uređuju pravnu sudbinu onoga što nakon smrti fizičke osobe preostane od njezinog položaja. Nasljedno pravo sastoji se od oporučnog nasljednog prava i zakonskog nasljednog prava. Nužno nasljedno pravo vrsta je zakonskog nasljednog prava te je skup je pravnih pravila kojima se određuje krug osoba kojima je oporučitelj dužan ostaviti određeni dio svoje imovine. U hrvatskom pravnom sustavu razlikujemo apsolutne i relativne nužne nasljednike. Apsolutni nužni nasljednici su: ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te bračni drug, dok su relativni nužni nasljednici: ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci pod uvjetom da su nesposobni za rad i nemaju nužna sredstva za život. Ostavitelj može isključiti ili lišiti nužnog dijela nekog od nužnih nasljednika. On za to mora imati opravdan razlog naveden u Zakonu o nasljeđivanju u članku 85. Sud ne pazi po službenoj dužnosti na povredu nužnog dijela nužnog nasljednika, stoga o njegovoj volju ovisi hoće li podnijeti zahtjev ili ne. Zahtjev može podnijeti u ostavinskom postupku, iznimno u parnici.