| Abstract | Tema ovoga rada jest odgovornost zračnog prijevoznika prema putnicima u slučajevima uskraćenog ukrcaja, otkazivanja i kašnjenja leta. S obzirom na detaljno uređenje navedene problematike Uredbom 261/2004 Europske komisije i Vijeća EU, te široke sudske prakse Suda Europske unije donesene temeljem iste, rad se većim dijelom bavi analizom prava putnika, postupkom ostvarenja njihovih prava, te izuzećem prijevoznikove odgovornosti pozivanjem na izvanredne okolnosti. Izvanredne okolnosti temelj su najvećih prijepora iz razloga nedovoljne preciznosti njihove definicije, te time i najčešći predmet presuda Suda EU iz dotičnog područja. Europska komisija predložila je 2013. godine izmjenu Uredbe 261/2004, do koje još nije došlo, te se autorica dotiče određenih predloženih izmjena. Za razliku od Uredbe 261/2004 koja osigurava putnicima prava u obliku povrata iznosa cijene karte, prava na preusmjeravanje, prava na skrb te novčane naknade u unaprijed određenim iznosima, neovisno o nastaloj šteti, Montrealska konvencija iz 1999. godine predviđa samo pravo na naknadu nastale štete u slučaju kašnjenja leta. U slučaju primjenjivosti oba propisa, isti se međusobno ne isključuju, već putnici mogu ostvarivati prava temeljem jednog i drugog propisa, te time ostvariti potpunu naknadu nastale štete. Autorica se, nadalje, dotiče i Uredbe 1107/2006 kojom se uređuje poseban položaj osoba smanjene pokretljivosti u zračnome prometu. |
