Uvjetni otpust je prijevremeno otpuštanje osuđenika s izdržavanja kazne zatvora, i to do isteka vremena na koje mu je kazna izrečena i uz uvjet dobrog ponašanja dok se nalazi na slobodi. Ovaj institut se smatra mjerom individualizacije kaznenopravne sankcije i nakon što je nastupila pravomoćnost sudske odluke. Radi se o važnom kaznenopravnom i penološkom institutu, uspostavljenom prvenstveno s ciljem da potiče osuđenika na dobro ponašanje te na taj način pospješuje proces osuđenikove rehabilitacije. Podredno, uvjetni otpust utječe na smanjenje prekapaciranosti zatvorske populacije u zatvorima i kaznionicama, koja je veliki problem u brojnim suvremenim penitencijarnim sustavima. Iako se povijesno gledano ovaj institut, kao i općenito kazna lišenja slobode, javlja relativno kasno, danas ga poznaju sva moderna zakonodavstva liberalnog uređenja. U Republici Hrvatskoj se uvjetnim otpustom smatra otpuštanje osuđenika s izdržavanja kazne zatvora prije njenog isteka, uz mogućnost da se za trajanja tog još neizdržanog dijela nad uvjetno otpuštenim odredi zaštitni nadzor, odnosno da mu se nametnu određene posebne obveze. S obzirom da nadležni županijski sud o uvjetnom otpustu može odlučivati nakon što je osuđenik izdržao najmanje jednu polovicu kazne na koju je osuđen (ali ne manje od tri mjeseca), možemo zaključiti da u hrvatskoj kaznenopravnoj praksi postoji samo diskrecijski model uvjetnog otpusta. Ovaj kaznenopravni i penitencijarni institut je od iznimnog značaja za zatvorenika, zatvorski sustav, ali i za samu društvenu zajednicu. Zatvorenika se naime, stavljanjem u izgled prijevremenog otpuštanja na slobodu, motivira na dobro ponašanje prilikom izdržavanja kazne zatvora, a i tijekom trajanja provjeravanja na slobodi, čime se pospješuje proces osuđenikove rehabilitacije, koja se smatra prvenstvenim ciljem ovog instituta. Uvjetnim otpuštanjem se utječe i na rasterećenje, odnosno smanjenje prekapaciranosti zatvorske populacije u zatvorima i kaznionicama, bez da se pritom izgubi svrha kažnjavanja, s obzirom da kazna za uvjetno otpuštenog i dalje traje, ali na slobodi. Glede društvene zajednice je važno da se, u okviru uvjetnog otpusta, što bolje i uspješnije provede reintegracija i resocijalizacija zatvorenika u društvo, čime se smanjuje rizik od povrata kriminalnom ponašanju odnosnog zatvorenika, a time i zaštiti sama društvena zajednica.