U europskom pravu tržišnog natjecanja, institut zlouporabe vladajućeg položaja prepoznat je kao jedan od tri materijalno pravna instituta kojima se narušava tržišno natjecanje. Uz zlouporabu vladajućeg položaja, to su još i zabranjeni sporazumi, te koncentracije. Proširenjem Europske unije na današnjih 27 država članica, te konzumiranjem svih 4 zajamčenih sloboda (kretanja ljudi, robe, kapitala i pružanja usluga), došlo je do snažnog porasta trgovinske razmjene između država članica. Kako bi se omogućila prvenstvena zaštita potrošača, kao i poduzetnika koji tek ulaze na tržište, nužna je bila regulacija u polju prava tržišnog natjecanja. Normativni okvir, sadržan u člancima 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, osmišljen je prvenstveno kako bi osigurao pravedne i jednake uvjete za poduzetnike. Pritom treba imati na umu, a što će u ovom radu biti i predstavljeno, da je pojam poduzetnika u kontekstu europskog tržišnog natjecanja, drugačije definiran od ostalih srodnih grana prava. U ovom radu fokus će biti na članku 102. UFEU-a, odnosno zlouporabi vladajućeg položaja koju taj članak normira. Važno istaknuti da postizanje vladajućeg položaja nipošto nije zabranjeno, niti je europska regulativa usmjerena demotiviranju poduzetnika k ostvarenju vladajućeg položaja. U kontekstu članka 102. je važno ponašanje poduzetnika nakon stjecanja vladajućeg položaja, jer se njegovim ostvarenjem otvara mogućnost zlouporabe. Posebno takvim ponašanjem mogu biti ugroženi potrošači, ali jednako i konkurenti na tržištu. U ovom radu poseban je osvrt dan predatornim cijenama kao jednom od najčešćih oblika zlouporabe vladajućeg položaja. Nadalje, za utvrđivanje zlouporabe vladajućeg položaja, uz opisane korake definiranja poduzetnika, vladajućeg položaja te oblika zlouporabe, nužan je i 4. element. To je utjecaj na trgovinu između zemalja članica. Trgovina između zemalja članica se u europskoj sudskoj praksi tumači ekstenzivno, što će u ovom radu biti i objašnjeno.