Države članice Europske Unije mogu u poljima slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga nametnuti uvjet državljanstva samo u pogledu djelatnosti koje su, makar i povremeno, povezane za izvršavanjem javnih ovlasti. Međutim, dosada se nije dogodio niti jedan slučaj u kojem je država članica opravdano primijenila uvjet državljanstva u vezi slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga. Sud Europske Unije je odlučio da čak ni djelatnosti koje su prethodno bile smatrane izrazito bliske državi – poput javnih bilježnika – se ne mogu smatrati povezanima sa izvršavanjem javnih ovlasti. Ovaj rad pokušava utvrditi tumači li Sud EU iznimku javnih ovlasti preusko te mogu li države članice unutar tog tumačenja nametnuti uvjet državljanstva u poljima slobode poslovnog nastana i pružanja usluga. Ovaj rad u početku pokušava utvrditi svrhu iznimke javnih ovlasti u širem kontekstu Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Zatim analizira praksu Suda EU kako bi dao kratak pregled tumačenja iznimke javne ovlasti i ukazao na potencijalne probleme sa kriterijima koje Sud uspostavlja. Konačno, ovaj rad primjenjuje utvrđene kriterije na djelatnosti koje bi privatni sektor mogao obavljati. Prilikom primjene tih kriterija, ovaj rad utvrđuje da je tumačenje iznimke javnih ovlasti preusko te unutar tog tumačenje države članice ne mogu nametnuti uvjet državljanstva jer bi time prekršili pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje.