Protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave kao pravni lijekovi strankama su na raspolaganju žalba uz koju se kao komplementarna pravna sredstva nalaze opozicijska i opugnacijska tužba te revizija. Žalba zauzima centralno mjesto u sustavu pravnih lijekova protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave. Mogu je izjaviti i ovrhovoditelj i ovršenik. Žalba ovrhovoditelja u odnosu na žalbu ovršenika razlikuje se svojim karakteristikama i žalbenim razlozima zbog kojih se može podnijeti. Također, ovrhovoditelj može izjaviti samo redovnu žalbu dok ovršenik može izjaviti redovnu i, uz ispunjenje posebnih uvjeta, izvanrednu žalbu. Samo ovršenik može izjaviti žalbu zbog opozicijskih i opugnacijskih žalbenih razloga. U slučaju izjavljivanja izvanredne žalbe ili redovne žalbe zbog opozicijskih ili opugnacijskog razloga nedostatka legitimacije može doći do pokretanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Parnica se pokreće podnošenjem tužbe koja se naziva opozicijska ili opugnacijska tužba. U Ovršnom zakonu opozicijski i opugnacijski žalbeni razlozi nabrojani su kao jedni od razloga zbog kojih je žalba protiv rješenja o ovrsi osobito dopuštena. Opozicijski žalbeni razlozi su 1) prestanak tražbine, 2) odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili onemogućeno ispunjenje tražbine te 3) zastara. To su razlozi pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Opugnacijski žalbeni razlozi su: 1) nedostatak legitimacije, 2) nedostatak ovršnosti, 3) pactum de non petendo, 4) protek roka te 5) neispunjenje uvjeta. To su razlozi koji se odnose na bitne povrede odredaba ovršnog postupka.