Žrtva kaznenog djela nasilja u obitelji nije oduvijek imala čitav sustav zaštite kakav poznajemo danas. Općeniti razvoj prava žrtava kaznenih djela na području Republike Hrvatske započinje tek 2008. godine kada je pojam žrtve unesen u Zakon u kaznenom postupku. Transponiranjem odredbi Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i vijeća od 25. listopada 2012. u pravni sustav Republike Hrvatske, dolazi do snažnog zamaha u razvoju prava žrtava. Žrtve nasilja u obitelji imaju posebnu zaštitu uzimajući u obzir njihovu ranjivost i odnos kakav imaju sa počiniteljem. Iz tog razloga donesen je Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji koji osigurava interdisciplinaran pristup i sudjelovanje različitih institucija u njihovoj zaštiti. Važnost normiranja nasilja u obitelji ogleda se u njegovoj dvojnoj regulaciji, kaznenim i prekršajnim zakonodavstvom, ovisno o intenzitetu počinjenja. Osim što žrtvama kaznenog djela nasilja u obitelji pripadaju prava propisana Zakonom o kaznenom postupku, zajamčena su im i dodatna prava u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji. Osim toga, provodi se i pojedinačna procjena žrtve što omogućuje individualiziran pristup potrebama konkretne žrtve te izricanje zaštitnih mjera. Žrtva dakle ima zaštitu u okviru kaznenog postupka kada sudjeluje kao svjedok ili oštećenik ali i izvan samog postupka.