U kaznenom postupku vještačenje je jedna od dokaznih radnji pomoću koje se utvrđuju činjenice važne za postupak. Vještak, kao nepristrana treća osoba, svojim specifičnim izvanpravnim stručnim znanjem pomaže sudu u utvrđivanju tih činjenica, iznoseći svoja zapažanja i svoje zaključke o postojanju ili nepostojanju određene činjenice. U našem pravnom sustavu, odnosno u kaznenom postupku vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza, što znači da zapravo sud nije vezan na iskaz vještaka. Ukoliko sud nije uvjeren u dani nalaz ili mišljenje, sporna činjenica smatra se nedokazanom, a u tom slučaju primjenjuje se pravilo in dubio pro reo, koje podrazumijeva da sud u kaznenom postupku dvojbu o postojanju činjenica rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika. Postoji mnogo vrsta vještačenja, a u kaznenom postupku ponekad najvažnija od njih je molekularno genetska analiza. Molekularno genetska analiza obuhvaća niz povezanih postupaka počevši od izuzimanja uzoraka biološkog materijala, analizu DNK, pohranu podataka dobivenih molekularno genetskom analizom u bazu podataka, kao i svako naknadno korištenje tih podataka. Analiza DNK u kaznenom postupku značajna je pri istraživanju kaznenih djela, jer nam omogućuje utvrđivanje identiteta određene osobe, bio to počinitelj kaznenog djela ili žrtva, kao i dokazivanje srodstva. Vrlo je važno da cijeli postupak provođenja molekularno genetske analize bude veoma pažljivo pravno reguliran, a zatim i proveden sukladno propisima, kako ne bi došlo do ograničenja ili čak kršenja ljudskih prava, u kojem slučaju se pojedinci imaju pravo zahtjevom obratiti Europskom sudu za ljudska prava kako bi zaštitili neko od svojih temeljnih prava. Također, potrebno je spomenuti da iako je primarna svrha molekularno genetske analize sprječavanje, otkrivanje i dokazivanje kaznenih djela, naknadnim vještačenjem može doći do oslobađanja nevinih, a pogrešno osuđenih osoba. Projekti oslobađanja nedužnih osoba pokrenuti su u Sjedinjenim Američkim Državama pod nazivom „projekti nedužnosti“, a kroz godine proširili su se i na druge države. U Republici Hrvatskoj, od ove godine, prof. dr. sc. Davor Derenčinović vodi sličan znanstveni projekt Hrvatske zaklade za znanost pod nazivom „Projekt nedužnosti u Hrvatskoj. No, unatoč tome što u našem pravnom sustavu nema pravnih zapreka za uvođenje takvih projekata, ipak postoje razni nedostaci i pravne praznine te bi nužno bile potrebne izmjene određenih pravnih akata kako bi se mogla realizirati implementacija tih projekata u naš pravni sustav.