U svijetu trenutno vlada epidemija koronavirusa, poznatog pod nazivom COVID-19. Gotovo sve države u kojima je zavladala epidemija donose mjere s ciljem suzbijanja epidemije, a mjere koje se donose neposredno utječu na društveni i poslovni život kreirajući izvanredne okolnosti s kojima se još nismo susretali. Domaće i strane fizičke i pravne osobe suočene su s nemogućnošću urednog izvršavanja svojih ugovornih obveza te povodom toga poduzimaju određene radnje kojima nastoje prevladati novonastale situacije. Primjerice, otkazuju unaprijed dogovorene evente, otkazuju ugovorena turistička putovanja, rješavaju probleme izazvane zakašnjenjem ili nemogućnošću isporuke robe i dr. Naše zakonodavstvo poznaje dva instituta koja su primjenjiva u situaciji epidemije koronavirusa, a to su viša sila i clausula rebus sic stantibus. Ovaj rad bavi se obradom instituta clausule rebus sic stantibus, odnosno posljedicama koje epidemija koronavirusa ima na ugovorne odnose u slučajevima kad je pojedinoj ugovornoj strani, uslijed novonastalih okolnosti, ispunjenje ugovorne obveze postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano velik gubitak. Analiziraju se pretpostavke za primjenu instituta clausule rebus sic stantibus u kontekstu epidemije koronavirusa, kao i procesnopravni aspekt zaštite prava pogođene strane u takvim situacijama. Pravila o promijenjenim okolnostima u našem zakonodavstvu u ovim i sličnim situacijama trebaju riješiti sukob između dva temeljna načela ugovornog prava, tj. načela pacta sunt servanda i načela savjesnosti i poštenja, odnosno pravičnosti. Načelo pacta sunt servanda ujedno znači da je svaka strana dužna ispuniti svoju obvezu bez obzira na naknadnu promjenu okolnosti koje su strane imale ili mogle imati u vidu kada su zasnovale ugovornu obvezu. Međutim, beziznimno poštovanje principa apsolutnosti ugovora i bezuvjetno inzistiranje na njegovoj obvezujućoj snazi može u određenim situacijama dovesti do nepravičnih rješenja, kao i do povrede drugih temeljnih principa ugovornog prava. Prema tome, neophodno je u određenim situacijama omogućiti raskid ili izmjenu ugovora zbog promijenjenih okolnosti ako ih strane nisu mogle predvidjeti u trenutku zaključenja ugovora, a koje ispunjenje ugovora čine nesvrsishodnim.