Nasilje prema ženama je prisutno od davnina. S vremenom razvijali su se različiti pojavni oblici nasilja koji su dovodili do promjena u zakonskim tekstovima. Nasilje prema ženama možemo podijeliti u četiri glavne skupine, a to su: fizičko nasilje, psihičko nasilje, ekonomsko nasilje i seksualno nasilje. Fizičko nasilje je nasilje u kojem se primjenjuje sila prema žrtvi i dovodi do raznih ozljeda. Psihičko nasilje nastaje kad počinitelj, najčešće riječima, grubo vrijeđa žrtvu i povređuje njezino dostojanstvo. Ekonomsko nasilje je nasilje koje se odnosi na ekonomsku i financijsku ovisnost žrtve o počinitelju. Seksualno nasilje nastaje kada počinitelj nastupa na štetu žrtvine spolne slobode. Najčešći pojavni oblici nasilja prema ženama su nasilje u obitelji, seksualno nasilje i trgovanje ljudima. Nasilje u obitelji uređeno je kaznenim i prekršajnim zakonodavstvom. U slučaju nasilja, postoje nadležna tijela koja su dužna pružiti zaštitu i efikasno postupati radi suzbijanja ponovnog počinjenja. Ta tijela su policija, centri za socijalnu skrb, zdravstvene ustanove, odgojno – obrazovni centri i pravosudna tijela. Najčešće se žene prvo obraćaju policiji. Raznim istraživanjima iz prakse su uočeni brojni problemi s kojima se žene žrtve suočavaju u kaznenom postupku, a i prije njegovog pokretanja. To su, u najvećem broju slučajeva, problemi u nepravilnom i neučinkovitom radu pravosudnih tijela, problem razgraničenja nasilja u obitelji kao kaznenog djela i prekršaja, problem prakse dvostrukih uhićenja, korištenje tzv. blagodati nesvjedočenja te suočavanje s nezakonitim dokazima. Republika Hrvatska je dužna poraditi na poboljšanju svog sustava kako bi se u potpunosti pružio pravilan i efikasan pravosudni sustav koji će u potpunosti pružiti zaštitu ženama žrtvama nasilja i suzbiti nove slučajeve od strane počinitelja.