| Abstract | Nasilje u obitelji postoj od pamtivijeka, no tek se posljednjih pedesetak godina počela razvijati svijest o nasilju kao društvenom problemu. Nasilje u obitelji možemo odrediti kao skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad drugim osobama upotrebom sile, zastrašivanjem i manipuliranjem. Takvo određenje nasilja može se primijeniti na najčešće oblike nasilja u obitelji: tjelesno zlostavljanje, emocionalno zlostavljanje, seksualno zlostavljanje i materijalno ili radno iskorištavanje. Svim oblicima nasilja najčešće su izloženi u obitelji djeca, žene i starije osobe. Podaci o pojavi nasilja u obitelji mogu se dobiti iz policijskih zapisnika, dokumentacije Centara za socijalnu skrb, bolničkih dokumentacija, sudskih podataka, te iz rezultata različitih istraživanja. Statistički podaci Državnog zavoda za statistiku (2012.) za razdoblje od 2007.- 2010. godine pokazuju kako je iz godine u godinu sve veći broj pojavnih oblika nasilja u obitelji, no također se pokazalo kako je u tom razdoblju postignut znatan napredak u suzbijanju i kažnjavanju počinitelja obiteljskog nasilja. U suzbijanju obiteljskog nasilja važnu ulogu imaju psihosocijalne intervencije. Psihosocijalne intervencije prije svega trebaju odgovarati obilježjima počinitelja. Zakonske odredbe po kojima se izriču sigurnosne i zaštitne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, obveznog liječenja od ovisnosti i obveznog psihosocijalnog tretmana sadržane su u Prekršajnom zakonu, Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i Kaznenom zakonu. Mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i obveznog psihijatrijskog liječenja od ovisnosti provode se u Klinici za psihijatriju Vrapče od samog početka njihovog izricanja od strane sudova. U Klinici za psihijatriju Vrapče od 2010. godine osmišljen je program liječenja ovisnika o alkoholu, ali i prekršitelja zakona koji imaju druge psihičke poteškoće. Otvara se posebna forenzičko-psihijatrijska ambulanta za ovisnike o alkoholu koje je sud uputio na mjeru obveznog liječenja. Cilj ovog istraživanja bio je dobiti uvid u obilježja počinitelja nasilja kojima je izrečena sigurnosna i zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti s u KP Vrapče, te opisati program provođenja sigurnosne i zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti s počiniteljima nasilja u KP Vrapče. Primijenjena svrha ovog rada je ukazati na mogućnosti unapređenja i daljnjeg razvoja programa provođenja ove mjere u skladu s obilježjima korisnika. Program je dobro osmišljen, no tematski se treba prilagođavati novim trendovima. Svakako je preporučljivo uvesti teme koje se tiču roditeljstva, a nedostaju u programu. Isto tako, treba unaprijediti međuresornu suradnju. Ovdje je jedan od nedostataka programa posebno uočljiv. Visok je udio recidivista, dijelom zbog ne komunikacije između bolnice, sudova, centara za socijalnu skrb. Podaci dobiveni istraživanjem ukazuju na trend povećanja dijagnoze zloporabe, a smanjenja dijagnoze ovisnosti. To je također novina o kojoj treba voditi računa i prilagoditi je programu, kako tematski, tako i organizacijski. Na tragu toga, treba voditi računa i o upućivanju na psihijatrijsko vještačenje koje je važno provesti radi sveobuhvatnog i točnijeg postavljanja dijagnoze. |
| Abstract (english) | Domestic violence has been occurring since the Middle Ages, but only in the last 50 years have we begun to develop an awareness about violence as a social problem. We can define domestic violence as a set of behaviours that aim to control other persons by force, intimidation, and manipulation. Such a designation of violence can be applied to the most common forms of violence: physical abuse, emotional abuse, sexual abuse or exploitation both materialistically and in the workplace. Through these forms of violence, the most often exposed are children, women and the elderly. Data on domestic violence occurrences can be obtained from police logs, documentation centres for social care, hospital records, court data, and from the results of various surveys. The statistical data from the Central Bureau of Statistics (2012) for the period 2007-2010, show that from year to year, though the numbers of cases of domestic violence were increasing, considerable progress was achieved in the suppression and punishment of the perpetrators of domestic violence. In order to combat domestic violence, psychosocial measures play an important role. Psychosocial interventions first and foremost should correspond to the characteristics of the offender. The legal provisions, by which the protective measures of mandatory psychological treatment, treatment of addiction, and the compulsory psychosocial treatment are set, are contained in the Misdemeanour Law, the Law on the Protection from Violence in the Family and Criminal Law. The measures of mandatory psychiatric treatment and mandatory psychiatric treatment of addictions are conducted in the psychiatric clinic, “Vrapče” from the very beginning of their sentencing by the courts. Since 2010, the Vrapče Clinic has been conducting a specially designed program treating not only alcohol addicts, but law offenders suffering from other mental difficulties. It opened with a special forensic-psychiatric clinic for alcohol addicts which were sentenced by the Court in the measure of mandatory treatment.
The aim of this study was to gain insight into the characteristics of the violent perpetrators which were sentenced by the Court to receive treatment within the Vrapče Clinic, and also to describe how the program was implemented. The sole purpose of this paper is to point out the opportunities for improvement and further development in accordance with specific user characteristics.
The program is well designed, but thematically needs to adapt to new trends. It is certainly advisable to introduce the topics related to parenting, which are currently missing in the program. Also, we need to improve interdepartmental cooperation. This is one of the most noticeable drawbacks of the program. The high percentage of recidivists is in part due to the lack of communication between hospitals, courts, and centres for social care.
The data obtained in the survey indicates the trend of increasing diagnosis of abuse, and the reduction in the diagnosis of addiction. These advancements should be taken into consideration and the program adjusted accordingly, both thematically and organizationally. In addition, the importance of doing a more comprehensive and accurate diagnosis of individuals needs to be taken into account. |
