Prema Zakonu o obveznim odnosima, ugovor o trgovinskom zastupanju je ugovor kojim se zastupnik obvezuje da će za vrijeme trajanja ugovora pregovarati s trećim osobama o sklapanju ugovora u ime i za račun nalogodavca te da će, ako je tako ugovoreno, i sklapati ugovore s trećim osobama u ime i za račun nalogodavca, a nalogodavac se obvezuje da će zastupniku za svaki ugovor koji je on sklopio ili koji je sklopljen njegovim djelovanjem platiti određenu proviziju. Da bi se osigurao zadovoljavajuća razina ugovornog odnosa trgovinskog zastupanja, zakonodavac propisuje norme koje istodobno služe zaštiti obje ugovorne strane. Odredbe koje služe zaštiti nalogodavca sadrže osnovne obveze i dužnosti zastupnika, dok odredbe koje štite zastupnika obvezuju nalogodavca na određeno ponašanje. Za interese zastupnika su posebice važne odredbe koje uređuju njegovo pravo na proviziju te na posebnu naknadu, a za interese nalogodavca odredbe koje ugovornim stranama daju pravo da u ugovor o trgovinskom zastupanju unesu odredbu o zabrani ili ograničenju obavljanja djelatnosti. Ugovor o trgovinskom zastupanju se sklapa na neodređeno vrijeme, no Zakon o obveznim odnosima ostavlja strankama mogućnost da ugovore i drukčije, iz čega proizlazi da je predmetni ugovor trajnije naravi.