Rad prikazuje važnost prava zatvorenika na zdravstvenu zaštitu kao jednog od temeljnih ljudskih prava koja svakoj osobi pripadaju samom činjenicom njezina postojanja. Zatvorenici, iako lišeni temeljnog ljudskog prava, prava na slobodu, uživaju punopravnu zaštitu ostalih prava i sloboda zajamčenih u okviru temeljnih normi penitencijarnog prava. Razlog tome leži u poštovanju ljudskog dostojanstva kao apsolutnog i nederogabilnog prava zajamčenog svim ljudima. Pravo na zdravstvenu zaštitu nije uvijek izričito proklamirano, već se njegovo ostvarivanje jamči putem drugih temeljnih prava, pravom na ljudsko dostojanstvo te zabranom okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Pravo na ljudsko dostojanstvo na nacionalnoj je razini proklamirano ponajprije Ustavom Republike Hrvatske zaštitom tjelesnog i duševnog integriteta svake osobe te zakonima, od kojih najvažnije mjesto pripada Zakonu o izvršavanju kazne zatvora i Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. Mnogi međunarodni dokumenti također jamče pravo na zdravstvenu zaštitu, osobito Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kroz proklamaciju zabrane mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Zdravstvena skrb zatvorenika bi opsegom i sadržajem trebala odgovarati zdravstvenoj skrbi slobodnih građana u zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske. „Pravo na zdravlje“ temeljno je ljudsko pravo koje igra važnu ulogu od čovjekova rođenja pa sve do njegove smrti jer je uživanje najvećeg mogućeg zdravstvenom standarda, kako tjelesnog, tako i mentalnog, podloga za kvalitetan život, napredak i ostvarenje svih drugih ljudskih prava. Iz tog razloga sve zdravstvene usluge trebaju, bez diskriminacije, stajati na raspolaganju svim ljudima. Rad se osvrće i na sudsku praksu koja ukazuje na to da se pravo zatvorenika, iako vješto regulirano i zajamčeno, nerijetko krši te se zatvorenike izlaže postupcima koji rezultiraju povredom njihova tjelesnog i duševnog integriteta. Na taj zaključak upućuje i stvarno stanje u kaznenim tijelima jer je zbog prenapučenosti zatvorskog sustava i nedostatka medicinskog osoblja još uvijek nemoguće u potpunosti u život provesti propisano pravo zatvorenika, već je potrebno poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se zatvorenicima omogućilo da ga uživaju u jednakoj mjeri kao i slobodni građani Republike Hrvatske.