Ovaj diplomski rad obrađuje odgovornost zapovjednika u slučaju počinjenja kaznenog djela ratnog zločina. Poseban fokus se stavlja na počinjenje navedenog kaznenog djela omisivnim aktom, odnosno nečinjenjem. Rad se sastoji od dva dijela. Prvi dio obuhvaća teorijske pojmove i daje odgovore na pitanja što se smatra ratnim zločinom i čime je on kao takav reguliran. Potom, koliko daleko u povijest seže uopće sama svijest o zapovjednoj odgovornosti i njenom eventualnom sankcioniranju, kakvi su to komisivno-omisivni delikti i u čemu je njihova specifičnost i prijepornosti oko dokazivanja istih, zašto se za poznavanje instituta zapovjedne odgovornosti nikako ne smije zanemariti garanta i garantnu dužnost te navođenje prakse sudova vezanih za ova pravna pitanja kako bismo preciznije spoznali bit i pravnu prirodu navedenog instituta. Drugi je dio posvećen studiji specifičnog slučaja kroz praksu odluka državnog odvjetništva i tri suda koji su sudili i donosili odluke u ovom slučaju. U slučaju Damir Kufner i dr. prvookrivljenom Damiru Kufneru suđeno za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina po zapovjednoj odgovornosti, počinjenog u Marinom Selu 1991.godine, a istomu je na kraju navedenog postupka donesena presuda kojom se oslobađa navedenih optužbi. Riječ je o mom ocu, a upravo zbog iznimno bliske obiteljske povezanosti imala sam detaljan uvid u cijeli sličaj te njegovu dokumentaciju. Napominjem kako je rad pisan krajnje objektivno, a dokumentacija koja je korištena, iznimno je precizno navedena te je sva javno dostupna. Činjenica da je suđeno upravo mom ocu nije niti u najmanjoj mjeri utjecala na istinitost ovdje navedenih činjenica. U detaljnom iznošenju tijeka postupka i raznih odluka koje su donesene, prikazana je i detaljno, u praktičnom smislu, primjena instituta zapovjedne odgovornosti, teorijski obrađena u prvom dijelu rada.