Isti sadržaji odnosa, odnosno postupanja za račun drugoga, jesu osnova sličnosti važnih rimskih instituta, instituta mandatum i instituta negotiorum gestio. Razlika u institutima proizlazi iz činjenice posjeduje li onaj koji postupa za tuđi račun ovlaštenje onoga za čiji račun obavlja neku radnju. Mandatum je kontrakt, dok je negotiorum gestio kvazikontrakt. Mandatum je u načelu pokrivao veliki broj situacija; od fizičkih poslova pa do situacija kada je mandatar pitan da uđe u ugovorni odnos s trećom stranom te je zbog toga već pred kraj Republike, mandatum bio vrlo raširena ustanova. Rimsko pravo nije poznavalo oblik neposrednog zastupanja pa je način djelovanja posrednog zastupanja koje nalazimo kod mandatuma bio jedini kojim se mogla ostvariti svrha djelovanja za račun trećeg. Negotiorum gestio se smatra originalnom tvorevinom rimskog prava jer nema odgovarajućeg instituta u pravima koja su se razvijala nezavisno od rimskog utjecaja. Pružanjem zaštite, tj. podizanjem odnosa na nivo pravnog odnosa, pravo je na indirektan način podržalo osjećanje solidarnosti među ljudima koji zajedno žive, pomaganje drugom u nevolji, garantirajući onome koji se samoinicijativno pobrinuo za imovinu drugoga da će mu pomoći da troškove koje je pri tom imao nadoknadi. Veliki broj bitnih značajki ta dva instituta ostao je nepromijenjen do današnjih dana. Kroz rad upoznati ćemo se s primjenom tih instituta u pozitivnom hrvatskom pravu i dati uvid koliko su se njihove bitne značajke promijenile od razdoblja rimskog prava. Ugovorni odnos- nalog i izvanugovorni obvezni odnos- poslovodstvo bez naloga uređuje Zakon o obveznim odnosima.