Abstract | U ovome radu analizira se pitanje pravne zaštite građana od šutnje uprave u hrvatskom pravu. Predstavljen je pojam šutnje uprave, povijest instituta, svrha i smjerovi razvoja. Također su predstavljeni zakoni, kojima se uređuje pitanje pravne zaštite od šutnje uprave te novi instituti uvedeni zakonskim promjenama Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09). Analiziraju se prednosti i nedostaci prijašnjeg i važećeg ZUP - a u uređivanju pojma zaštite građana od šutnje uprave. Budući da se se kroz same odredbe ZUP - a i Zakona o upravnim sporovima ne može dobiti potpuna slika pravilnog tumačenja pojma šutnje uprave, u zadnjem poglavlju su analizirane pravne tehnike koje su se primjenjivale nekad i danas u tumačenju ovog instituta (pozitivna i negativna fikcija). U zaključku rada ukazuje se na znakovite pomake sadašnjeg uređenja instituta zaštite građana od šutnje uprave te moguća rješenja zakonskih praznina u uređenju ovog instituta. Pravna zaštita od šutnje uprave u hrvatskom pravu jamči se odredbama Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima te nizom posebnih zakona kojima se uređuju pojedine upravne oblasti. Institut zaštite građana od šutnje uprave se počeo razvijati kroz zakone Kraljevine Jugoslavije i Banovine Hrvatske. Svrha instituta zaštite stranaka od šutnje uprave jest spriječiti neizvjesnost stranaka u situacijama odugovlačenja javnopravnih tijela izvan propisanih rokova rješavanja. Člankom 101. ZUP - a, određeni su rokovi za donošenje rješenja u slučajevima neposrednog rješavanja i provođenja ispitnog postupka, a oni su 30, odnosno 60 dana. Valja napomenuti da propisani rokovi ne vrijede u slučajevima kada je postupak pokrenut po službenoj dužnosti. Ukoliko službena osoba ne donese rješenje u zakonski propisanom roku, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor. Postupak po žalbi kad prvostupanjsko tijelo na zahtjev stranke nije riješilo u roku, propisan je člankom 119. ZUP - a. Ukoliko se radi o opravdanim razlozima nerješavanja drugostupanjsko tijelo određuje prvostupanjskom novi rok, koji ne može biti duži od 30 dana, dok je rok od 15 dana propisan u slučaju nerješavanja prvostupanjskog tijela kada razlozi nisu opravdani, ili se u tom slučaju drugostupanjsko tijelo može upustiti samo u rješavanje upravne stvari. Predmnijeva usvajanja zahtjeva stranke, ističe važnost formalnopravnog akta i zahtjeva određene pravne sigurnosti. Primjena pozitivne fikcije, prema članku 102. ZUP - a, omogućena je u posebnim zakonima, no zakonodavac, kod njezine primjene, mora voditi računa da se radi o slučajevima da ona u što većoj mjeri ide u korist stranaka, te da istovremeno ne dolazi do povrede objektivne pravne sigurnosti i javnog interesa. ZUP pri uređenju pravne zaštite od postupanja javnopravnih tijela i postupanja pružatelja javnih usluga normira i situacije koje se smatraju određenim oblikom pravne zaštite od šutnje uprave. Zbog neizdavanja potvrde ili rješenja kojim se odbija zahtjev za njezino izdavanje u zakonski određenom roku, stranka može izjaviti žalbu. Predmet upravnog spora koji se odnosi na šutnju uprave je određen kao ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonski predviđenom roku odluči o pravu obvezi ili pravnom interesu, ili redovnom pravnom lijeku stranke, sukladno članku 3. st. 1. točki 3. ZUS - a. Primjena pozitivne fikcije u institutu šutnje uprave je usmjerena na interes stranke da se o njezinom zahtjevu pozitivno riješi, dok se negativnom fikcijom nastoje zaštiti građani i objektivna pravna sigurnost. |