| Abstract | Trgovačka društva danas sve češće posluju na tržištima više različitih država te zbog rasta i širenja multinacionalnih trgovačkih društva, kao i problema s prekograničnim djelovanjem i njegovim sve složenijim oporezivanjem, dolazi do problema međunarodnog dvostrukog oporezivanja. Kao rezultat toga, tj. širenja granica trgovačkog društva izvan države rezidentnosti, javlja se mogućnost osnivanja stalne poslovne jedinice (u daljnjem tekstu: SPJ) putem koje poduzetnik obavlja svoju djelatnosti u potpunosti ili djelomično u državi nerezidentnosti. Budući da je SPJ složen koncept i sa sobom povlači problem određivanja i oporezivanja dobiti zbog konkurencije pravne vlasti prilikom oporezivanja istog poreznog obveznika, kao i općenito zbog problema međunarodnog dvostrukog oporezivanja, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj donosi Model ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja na dohodak i kapital sa svrhom izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, sprječavanja porezne utaje te pravilne raspodjela prava oporezivanja između država ugovornica, a posebno normira SPJ kao i dobit od poslovanja. Cilj ovog rada je podrobnije objasniti fenomen SPJ, odnosno njezinu definiciju, poreznopravni aspekt, uvjete koje treba ispuniti da bi postojala, oblike SPJ i gradilište kao poseban slučaj SPJ, razloge isključenja iz obuhvata pojma, ulogu zastupnika te pravilno određivanje i raspodjela dobiti pripisive SPJ. Također, posebno se osvrće na prisutnost SPJ i njezino pravilno oporezivanje u Republici Hrvatskoj. |
