Ljudska prava nisu neke posebne društvene privilegije koje pojedinac zasluži svojim rođenjem ili djelovanjem. Ona mu uvikej i u scakom času pripadaju. Ljudska prava su univerzalna, neotuđiva i nedjeljiva. Promicanje, poštivanje i zaštita ljudskih prava obveza je i odgovornost svake države. Prava kojim se bavimu u radu je pravo na život. Pravo na život i zaštita prava na život je elementarno pravo čovjeka. Postoje brojni akti, zakoni, ugovori, propisi kojima se štite ljudska prava u svim segmentima, pa tako i prava na život kao temeljna prava svih ljudi. Najznačajniji EU dokument koji se bavi zaštitom ljudskih parava je Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, usvojena 1950. godine, a stupa na snagu 1953. godine. Konvencija djeluje kao opći pravni okvir u kojem se definira temeljna ljudska prava i sloboda te način njihove zaštite. Konvencijom je predviđen i mehanizam zaštite ljudskih prava, to jest podnošenje individualnog zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava koji predstavlja supsidijaran mehanizam zaštite. Kao međunarodni sud ustrojen je 1959. godine sa sjedištem u Strasburgu. Republika Hrvatska je ratificirala konvenciju 5. studenog 1997. godine, stoga Konvencija predstavlja dio njenog pravnog poretka. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava uspostavile su se tri osnovne obveze države u pogledu zaštite koju pruža članak 2. Konvencije. To je obveza da se agenti države suzdrže od nezakonitog ubijanja (negativna obveza države), obveza o poduzimanju raznih preventivnih mjera usmjerenih na sprječavanje nezakonitih ubijanja (pozitivna obveza države), te obveza da se u slučaju smrti neke osobe pod sumnjivim okolnostima provede ozbiljna, detaljna i službena istraga (procesna obveza države). Osim Konvencije, treba spomenuti i Povelju o temeljnim pravima Europske unije, kao prvi formalni dokument koje na jednom mjestu objedinjuje sva osobna, građanska, politička, ekonomska i socijalna prava koja uživaju ljudi unutar Europske unije. Također, Opća deklaracija o ljudskim pravima proglašena je 10. prosinca 1948. godine na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda za sve ljude i narode, sa svrhom da svaki pojedinac i svaki član društva, nastoji kroz poučavanje i obrazovanje pomicati poštivanje prava i slobode zajamčenih Deklaracijom. U Hrvatskoj kao jedinstveni i opći pravni akt s najvišom pravnom snagom Ustav RH, jamči pravo na život svih ljudi.