Završni rad na temu zaštićenih skupina i genocida je napisan sa svrhom jasnog pregleda načina definiranja i tumačenja pojedinih zaštićenih skupina u međunarodnom kaznenom pravu sa ciljem osobnog doprinosa nedovoljno razrađenoj tematici u Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida te nedostatku relevantnih studija i članaka na području Republike Hrvatske. U radu je korištena deskriptivna i analitička metoda, odnosno opisana je iznimno bogata judikatura međunarodnih i regionalnih sudova prilikom tumačenja zaštićenih skupina kod genocida kao međunarodnog zločina kao i članci svjetski priznatih znanstvenika koji se bave proučavanjem genocida iz pravnog aspekta. U radu se utvrdilo kako su zaštićene skupine (nacionalna, etnička, rasna i religijska) taksativno zaštićene u Konvenciji o genocidu i u međunarodnom običajnom pravu te kako nije moguće proširenje korpusa zaštite i na druge ljudske skupine u međunarodnom pravu (npr. političke, ekonomske, rodne i sl), a prvenstveno ukoliko se uzme u obzir intencija tvoraca Konvencije o genocidu te mišljenja pravosudnih tijela kako zaštita taksativno navedenih skupina uživa zaštitu i po međunarodnom običajnom pravu, te kako bi se zaštita trebala osigurati onim skupinama koje imaju barem relativni karakter stabilnosti i trajnosti te koje ne ovise o slobodnoj volji pojedinaca da ulaze ili izlaze iz pripadnosti nekoj ljudskoj skupini, usprkos određenim tendencijama zaštite u nacionalnim krugovima. Autor u tekstu zagovara postojeću razinu zaštite te sugerira korištenje mješovitog pristupa (objektivno – subjektivnog) kod definiranja zaštićenih skupina te definiranje relevantnog dijela zaštićene skupine sukladno pretežnom kvalitativnom pristupu definiranja u smislu značaja dijela skupine za fizički opstanak čitave zaštićene skupine na određenom geografskom području.