| Abstract | Javna uprava kakvu sada poznajemo javlja se krajem 17. i početkom 18. stoljeća za vrijeme prosvijećenog apsolutizma. Njena prvotna uloga bila je izvršavanje vlasti od strane jedne osobe, koncentracija je vlasti bila u rukama pojedinca. Prije nego li se pojedinac istaknuo iz grupe ljudi koji su zajedno živjeli i obavljali sve poslove iz vlastite režije, uprava nije ni postojala. Ljudi su na početku čovječanstva živjeli u grupama od pedesetak osoba i međusobno su rješavali sva pitanja koja su danas u nadležnosti uprave. Nisu postojale institucije vlasti, niti ikakav oblik neposredne demokracije. U razdoblju srednjeg vijeka kada su već počele stabilizacije naselja i manjih gradova sva vlast bila je usmjerena prema pojedincu koji ju je uspio legitimirati. Tada dolazi do razvoja centralnog apsolutizma. Vladari su se predstavljali kao nositelji Božje milosti i u svom dvoru su imali upravne dužnosnike koji su bili ujedno i politički funkcionari (magistrature). Putem svojih magistratura narodu su nadmetali poreze i ograničavali ih za vlasnička i druga prava. No, razvojem trgovine i otvaranjem trgovačkih puteva, bankari i trgovci neumorno su se okrenuli protiv takve centralne vladavine što je isplovljavalo revolucije. Najznačajniji primjer je Francuska revolucija kojom je potpuno promijenjena struktura državne vlasti. Utemeljeno je načelo ustavnosti i zakonitosti, trodioba vlasti, sudstvo je odvojeno od zakonodavne i izvršne vlasti, narod dobiva građanska prava, mogućnost neposredne demokracije odnosno izravnog biranja političkih dužnosnika. Samim time dolazi do tendencije porasta upravne organizacije i tzv. klasičnih upravnih resora, dolazi do stupnjevanja uprave. Potrebe građana se sve više šire, razvijaju se javne službe koje su usmjerene isključivo prema građanima, neovisne o državi.
U Republici Hrvatskoj profesionalna državna uprava javlja se za vrijeme vladavine kraljice Marije Terezije. Od takvog centralističkog upravljanja do današnje neovisne i moderne javne uprave, Hrvatska je prošla fleksibilno državno uređenje. Danas se državna uprava sastoji od središnje državne uprave i regionalnih i lokalnih samoupravnih jedinica. Središnja državna uprava uključuje ministarstva direktno odgovorna Vladi, državne uprave organizacije i središnje državne urede koji su zapravo puki instrument predsjednika Vlade nad državnom upravom. Jedinice lokalne i područne samouprave, županije, gradovi i općine najbliži su doticaj građana s državom i obavljaju poslove iz vlastitog i prenesenog djelokruga središnje države. Od osamostaljenja 1990. godine do danas Hrvatska je prošla kroz tri faze razvoja uprave. |
